Mali kastel Kobas na desnoj obali Save, pod Motajicom pada prvi put (privremeno) u turske ruke 1530. godine, a definitivno, 1535. godine, dakle zajedno sa oba Broda. Do tada je, kako se zna, bio u posjedu Berislavica. Kobas je po definitivnom zauzecu pripojen bosanskom sandzaku, dok je Slavonski Brod potpao pod pozeski sandzak. Tada je u Kobasu osnovan kadiluk koji se prvi put spominje u pisanom dokumentu 1540. godine. Drugi put kadiluk se spominje 1554. godine, kada se i kasaba Banja Luka nalazi u njegovom sastavu.No, prilike su se vremenom promijenile: Banja Luka je postala sjediste sandzakbega, bosanskog sandzaka, a 1580. godine sjediste beglerbega bosanskog pasaluka. Buduci da se 1587 Kobas vise ne spominje kao kadiluk, vjerojatno je da je to sjediste preneseno u Banja Luku koja se 1592. izricito navodi kao kadiluk. To prenosenje bilo je izvrseno, svakako, pocetkom druge polovice XVI stoljeca, s tim sto se kadija u Banjoj Luci jos 1587. naziva kobaskim - ali tek titularno, jer se fakticna upravna vlast nalazi vec u novom sjedistu.

        Kobaskom kadiluku, sada titularnom, pripadao je sav teritorij u porjecju Vrbasa, od Jajca na sjever do Save, na istok od Bosne, zajedno sa Gradom Doborom, a na zapad do rijeke Sane.

        U XVIII stoljecu bila je vec zaboravljena stara slava Kobasa, pa je njegova nahija tek jedna od nekoliko u banjaluckom kadiluku. Bosanski Brod i Dubocac pripali su tada derventskom kadiluku.

        Reformama Omer-pase Latasa (1850 - 1852) dva stara pasaluka, bosanski i hercegovacki potpuno su preuredjeni. Ukinuti su termini sandzak (odn. liva) i kadiluk kao administrativna jedinica, a uvedeni su kajmakamluci (okruzja) i mudirluci (srezovi) koji su se teritorijalno sasvim razlikovali od starih administrativnih granica sandzaka i kadiluka. Bosanski ajelat podijeljen je tada na sest kajmakamluka, a jedan od njih bio je banjalucki kajmakamluk koji se dijelio na sest mudirluka: Banja Luka sa Prnjavorom i Kobasom, Derventa sa Bosanskim Brodom, Tesanj sa Zepcem i Dobojom te konacno, Bosanska Gradiska.

        Kobasu, gradicu na krajnjoj granici turske carevine, ostala je u zalog jos samo stara slava, a kastelu se izgubio svaki trag.